Od kada postoji fotografija, fotografi muku muče sa sitnim česticama prašine, bilo da se radi o filmskim negativima, objektivima, unutrašnjosti aparata ili senzorima digitalaca. Prašinu ne možemo izbjeći, ali možemo utjecati na brzinu kojom će se ona nakupljati u i na fotografskim uređajima. Kod analognih SLR aparata prašina u samom tijelu nije predstavljala toliki problem, lako se može ispuhati ili očistiti mekanim kistom. Kod digitalnih SLR-a situacija nije tako jednostavna. No što napraviti kada je prašina već prisutna.
Očistiti senzor digitalnog aparata može biti vrlo riskantan potez, no odluka je na vama da li se sami želite upustiti u taj zahvat ili mislite da je to ipak bolje prepustiti servisu vašeg proizvođača
Ako ste odlučili čišćenje prepustiti servisu, sigurno ste donijeli dobru odluku. Otklonili ste rizik da još više uprljate senzor ili ga, što je još gore, oštetite, no morate biti spremni za takvu uslugu servisa izdvojiti nekoliko stotina kuna. Za one hrabrije, koji misle kako čišćenje mogu obaviti sami imamo nekoliko, nadamo se, korisnih prijedloga.
Prva metoda za uklanjanje prašine sa senzora koja se pojavila bilo ispuhivanje, pa su u tu svrhu za široku upotrebu izrađene snažnije ručne pumpice. Vrlo brzo se pokazalo kako ova ideja i nije najbolje rješenje problema. Umjesto uklanjanja nakupljene prašine nerijetko se dešava da još više nanesemo prašine na senzor, što je onda problem više, a ne manje. Drugi način ispuhivanja nešto je bolji, a za to će vam trebati bezuljni kompresor ne odveć velike snage (kako ne bi jaka struja zraka oštetila elektroniku, senzor ili bilo koji pomični dio). Tu su još i razni fini kistovi, koji isto tako nisu najsretnije rješenje.
Bolji, ali i riskantniji, način je mokro „brisanje“ senzora, zapravo low-pass filtera koji je montiran ispred samog senzora. Na tržištu možete naći nekoliko proizvođača takvih tekućina, a mi vam možemo preporučiti, jer smo isprobali i koristimo, Eclipse Senzor Swab sistem.
Radi se o vrlo hlapljivoj tekućini koja ne ostavlja tragove na senzoru nakon isparavanja i dovoljno je dobra za uklanjanje prašine i mrlja koje se mogu stvoriti kao posljedica kondenzacije. Uz tekućinu, dobiti ćete i krpice sa držačima širine senzora za koji se sistem nabavlja.
Prije samog čišćenja senzora, potrebno je pripremiti aparat za čišćenje. Ukratko to bi izgledalo ovako: skinite objektiv, okrenite otvor za montažu objektiva prema dolje i pumpicom dobro ispušite unutrašnjost aparat. Na držač sa već namještenom krpicom na sam vrh nakapajte 2-3 kapi tekućine za čišćenje. Ako vaš aparat ima funkciju „Clean senzor“ (to nije opcija čišćenja senzora koja je ugrađena u aparat) sada je vrijeme da ju pokrenete. U koliko aparat nema tu funkciju, namjestite ga u „M“ mod (maul ili ručni mod podešavanja ekspozicije), podesite vrijeme ekspozicije na 30 (ili više ako možete) sekundi i pritisnite gumb okidača. Ogledalo će se u oba opisana slučaja podignuti, zatvarač će se otvoriti i put do senzora vam je slobodan. Pazite, ako je aparat u „M“ modu imate samo 20-tak sekundi za čišćenje senzora!
Krenite sa čišćenjem. Držač s krpicom postavite na jedan kraj senzora i kontinuirano ga povucite po dužini do drugog kraja senzora. Ponovite postupak s drugom, čistom stranom krpice ali sada u suprotnom smjeru . Nakon toga maknite držač s krpicom iz aparata i pričekajte da protekne vrijeme koje ste namjestili u „M“ modu ili već prema uputi proizvođača izađite iz „Clean moda“. Dok čistite senzor, aparat neka bude na čvrstoj podlozi okrenut otvorom za montažu objektiva prema gore.
Nakon čišćenja, namjestite objektiv (provjerite da li su leće objektiva čiste), postavite otvor objektiva na f16 ili 22 i “opalite” nekoliko fotografija prema nebu ili nekoj dobro osvijetljenoj bijeloj površini. Ako je potrebno postupak ponovite, ali ne više od 3 puta uzastopno.
Možda će vam umjesto teksta i slike više pomoći priloženi video (dozvolite u pregledniku učitavanje Active-x kontorla ako ne vidite početnu stranicu videa)
Suho čišćenje je malo drugačije od prije opisanog. Na jednaki način kao u prethodno opisanom načinu čišćenja otvorite si put do senzora, no kod ove metode imate držač sa materijalom koji će na sebe zalijepiti prašini, a neće ostaviti tragove na senzoru, odnosno low-pass filteru.
Ova je metoda možda ipak prikladnija za uklanjanje većih čestica prašine koje se mogu vidjeti i golim okom na senzoru. I ovdje morate paziti na vrijeme ako ste do senzora stigli u “M” modu sa podešenim vremenom ekspozicije od 30 sekundi. Postupak je jednostavan, držačem s ljepljivim materijalom doslovno lagano pritisnete na mjesto gdje ste vidjeli prašinu. Postupak ponavljate sve dok senzor doista ne bude čist.
Ugrađeni sistemi za čišćenje senzora u DSLR aparatima u većini slučajeva ne daju impresivne rezultate, dobru učinkovitost do sada je pokazao jedino SW sistem (Olympus).
Prašina na senzoru vrlo se rijetko može pojaviti i kod kompaktnih digitalnih aparata, a ako se to dogodi, onda je jedino rješenje koje bi mogli preporučiti odlazak u servis.
